Nauka - Vjera - Život

Bujrum.

14.01.2010.

Vezanje kose iznad glave

Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : "Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti; ljudi koji u rukama nose štapove poput kravljih repova i udaraju njima ljude i žene koje su obučene a gole, uvijaju i navode druge na to. Glave su im kao grbe mršavih horasanskih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na tolikoj i tolikoj daljini." (hadis je zabilježio Muslim). Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, : "... glave su im kao grbe mršavih horasanksih deva", ukazuju na zabranu vezivanja kose iznad glave.

14.01.2010.

Ukrašavanje kose

Islamski učenjaci su složni oko toga da ženi nije dozvoljeno brijanje kose, osim u slučaju prinude, a dokaz za to je hadis kojeg bilježi imam Nesai sa svojim lancem prenosioca od Alije, radijallahu anhu, i Ibn-Džerir od Ikrimeta, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženi brijanje kose". Kada dode zabrana od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ona zahtjeva trenutno ostavljanje zabranjenog, osim da dođe drugi tekst koji ublažava tu zabranu i spušta je na stepen mekruha (pokudenog).

Dozvoljeno je kratiti kosu radi potrebe, kao što je nemogućnost njenog održavanja, ili poteškoća koja se javlja zbog njene velike dužine, bez razilaženja medu današnjim učenjacima. Prenosi se od nekih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme, žena da su kratile kosu nakon njegove smrti, zbog toga što su ostavile ukrašavanje i nisu imale nikakvu potrebu za puštanjem kose.

Postoji razilaženje medu današnjim učenjacima oko kraćenja kose radi ukrasa:

1. Šejh Salih Fevzan, šejh Muhammed ibn Ibrahim i drugi, smatraju da je ženi zabranjeno kratiti kosu radi ukrašavanja. Svoj stav oni argumentuju činjenicom da je puštanje kose bilo poznato kao ukras musliamnke sve donedavno, kada su muslimanke pocele slijepo slijediti zapadnu ženu i učiti od nje kako ce se uljepšavati i oblačiti.

2. Veliki broj današnjih učenjaka dozvoljava ženi kraćenje kose, među kojima možemo istaći: Stalnu komisiju za fetve, šejha Ibn-Usejmina i šejha Muhsina Abbada. Ti učenjaci su postavili dva uvjeta za dozvolu:

a) da žena ne oponaša nevjernice i da izbjegava savremene frizure koje dolaze sa Zapada,

b) da kraćenje ne nalikuje kraćenju muškaraca.

Kao dokaz za dozvolu oni navode riječi Aiše, radijallahu anha, :" Žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, su kratile kosu do ispod ušiju." (hadis je zabilježio imam Muslim). Rekao je imam Nevevi u komentaru ovoga hadisa:" Rekao je Kadi Ijad i drugi da su one to radile nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, što je ispravno i neprihvatljivo je da su to radile za njegova života. Iz hadisa se da zakljuciti da je ženi dozvoljeno kratiti kosu." (Pogledaj: " Šerhu-n-nevevi ala sahihi Muslim", 4/ 4-5).

Nepojmljivo je da žene Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koje su uzor drugim ženama, rade nešto što je zabranjeno ili mrsko Allahu, dželle šenuhu.

Što se tiče dokaza učenjaka koji zabranjuju kraćenje kose, na njega se može odgovoriti sa dva aspekta:

1.da on ne može, ni u kom slučaju, oponirati hadisu kojeg su naveli oni koji dozvoljavjau kraćenje kose,

2.prihvatljivo je i razumljivo da se običaj žene, kada je u pitanju puštanje kose, promjenio u današnjem vremenu. Nekada je puštanje kose bio običaj, a danas je običaj kraćenje kose. Taj običaj nije u suprotnosti sa šerijatom, jer nema ni jednog jasnog teksta koji ga zabranjuje.

14.01.2010.

Ukrašavanje i uljepšavanje

Islam je vjera koja poziva u čistoću i traži od svojih sljedbenika da maksimalno vode računa o svom izgledu, načinu odijevanja i ukrašavanju, i da izbjegavaju sve ono što bi moglo prouzrokovati neugodnost pojedincima sa kojima dolaze u kontakt i zajednici ili krugu ljudi u kojem se kreću.

Mnogo je kur'anskih i hadiskih tekstova koji idu u prilog navedene tvrdnje, a za ovu priliku izdvajamo:

Riječi Allaha, dželle šenuhu:" O vjernici, lijepo se obucite kada u mesdžid radi namaza krenete".
(El- Earaf, 31)

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, :" Allah je lijep i voli ljepotu"

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ljudima koji su znojni dolazili na džumu namaz :" Bilo bi lijepo da se okupate... ".

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : "Od ovosvjetskih ukrasa, najdraža mi je žena i miris".

Uzimajuci u obzir činjenicu da je žena sklonija ukrašavanju i uljepšavanju, da to više odgovara njenoj, nego prirodi muškarca - jer je muškarac taj koji traži, a žena ta koja se traži i želi - i da većina šerijatskih tekstova koji govore o ukrašavanju, isključivo tretiraju ukrašavanje žene, nužno je obraditi najbitnije fikhske propise vezane za ženino ukrašavanje, ograničavajući se, pri tome, na najbitnije i najpotrebnije.

24.11.2009.

Hidr a.s.

Pred nama je jedna vrlo zanimljiva Kur'anska ličnost. Hidr je ličnost koja se doslovce ne spominje konkretno u Kur'anu ali njegovu ulogu nalazimo u hadisima Poslanika a.s. Naime, spominje se u Kur'anu susret Musa a.s. sa nekim čovjekom u suri El-Kahf (60-82), a u hadisima pronalazimo da se radi o Hidru.
Oko Hidra vode se brojne dileme. Da li je Hidr poslanik, ili je on samo evlija (nepokolebljiv pobožnjak), da li su njegova djela mužize ili kerameti? Čiji je sin? Odakle je? Sve su to pitanja između kojih se današnja Ulema razilazi, ali u svakom slučaju pred sobom imamo jako zanimljivu ličnost.
Prva stvar koja je interesantna kod Hidra, i koja je još jedna dilema među Ulemom, jeste njegov životni vijek. Prema nekim predanjima prenosi se da je on Ademov sin i da je još uvijek živ i danas. Kako neka kazivanja kažu, njegov životni vijek okončat će se pojavom dedžala koji će ga i ubiti, a kasnije će ga Allah ponovo oživiti, a Allah najbolje zna.
Hidr je počašćen dugim životom, jedno zanimljivo predanje kaže da je pronašao «Vodu života» i kako je zahvaljujući toj vodi i danas živ. Osim toga, da li je ili nije živ, postoji i dilema, da li ga ljudi vide. Brojni su dokazi o tome da ga ljudi vide i mnoga kazivanja upućuju na to da su neki počašćeni i da su ga vidjeli.
Iz predanja možemo zaključiti da je Hidr imao neke zanimljive osobine poput mudrosti i znanja kojemu je Allah podario:
«... i nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili...» (Al Kahf 65)
Pored znanja i mudrosti Hidr je posjedovao snagu. Jedne prilike Poslanik je pričao svojim ashabima:
«Jednom prilikom, dok je išao kroz čaršiju Izraelćana, ugledao ga je jedan siromah pa mu je rekao:
- Allah te blagoslovio, udijeli mi nešto.
Hidr je odgovorio:
- U Allaha vjerujem, ono što hoće Allah to i biva, ali ja nemam ništa da tidam.
Na to mu siromah reče:
- Molim te da mi u ime Allaha nešto udijeliš, jer sam gledajući prema nebu vidio tvoje lice i kod tebe osjetio bereket! Hidr mu reče:
- U Allaha vjerujem, ali ja zaista nemam ništa da ti dam, jedino da me uzmeš i prodaš!
Siromah upita:
- Je li ti to ozbiljno govoriš!?
A on mu odgovorio:
- Da, istinu ti govorim. Zamolio si me krupnom stvari, pa te radi Allahovog zadovoljstva ne mogu odbiti. Prodaj me!
Siromah ga je odveo na pijacu i prodao za četiri stotine dirhema.
Nakon izvjesnog vremena, vidjevši da mu čovjek koji ga je kupio ništa ne naređuje, Hidr ga upita:
- Sigurno si me s nekim razlogom kupio, pa naredi mi nešto da ti pomognem!
Kupac mu na to reče:
- Ti si starac, oslabio si, pa mi je neugodno da te opterećujem.
Hidr mu odgovori:
- Nećeš me opteretiti.
Kupac mu tada naredi:
- Onda prenesi ovo kamenje!
Kamenja je bilo toliko da su ga šestorica trebala nositi cijeli dan. Čovjek je tada izašao zbog nekih svojih poslova i ubrzo se vratio, a kada je ugledao da je sve kamenje već bilo prebačeno rekao je:
- Dobro si i lijepo ovo uradio. Mislio sam da nećeš moći to sam uraditi.
Čovjek je tada trebao otići na put te se obratio Hidru:
- Koliko vidim ti si povjerljiv čovjek, pa me u mom odsustvu zamijeni u mojoj porodici!
Hidr mu reče:
- Onda mi odredi neki posao!
Čovjek reče:
- Onda mi napravi dovoljno ćerpiča za kuću, dok se ja vratim!
Kad se vratio, kuća je već bila napravljena! Vidjevši to upita Hidra:
- Tako ti Allaha, ko si i šta radiš.
Hidr reče:
- Zakleo si me Allahom, a takva zakletva me je i dovela u ropstvo! Reći ću ti ko sam ja. Ja sam Hidr, o komi si već čuo. Jedan siromah je tražio da mu nešto udijelim, ali ja nisam imao ništa da mu dam. Onda me je zakleo Allahom, pa sam mu se ponudio da mu budem rob i on me je prodao. Znaj da će onaj ko bude zaklet Allahom da nešto učini, pa to ne učini, a u stanju je, na Kijametskom danu od straha drhtati i stajati bez tijela i kostiju! Na to čovjek reče:
- Vjerujem u Allaha! Ja sam te, Allahov poslaniče i ne znajući opteretio!
Hidr mu odgovori:
- Sve je u redu, lijepo i ispravno si postupio.
Čovjek reče:
- Allahov poslaniče, draži si mi i od oca i od majke! Presudi o mom imetku i porodici onako kako te je Allah podučio, ili da te pustim, pa idi gdje hoćeš?
Hidr mu reče:
- Volio bi da me oslobodiš, pa da se posvetim ibadetu.
Čovjek ga je oslobodio, a tada mu je Hidr rekao:
- Hvala Allahu, koji me je doveo u ropstvo, a onda oslobodio!»
Iz ovoga događaja jednostavno možemo izvući jednu vrlo lojepo pouku:
AKO SI U MOGUĆNOSTI DA UČINIŠ NEŠTO, UČINI TO! Sada ćemo se bazirati na Kur'anski događaj. To je susret između Musa a.s. i Hidra. Taj susret nosi tri vrlo važne pouke, a te pouke ćemo klasificirati u:
1. veliku pouku
2. pouku života i smrti
3. pouku dobrote

Pećina – Al Kahif 60.-82.

A kada Musa reče momku svome:
- Sve ću ići dok ne stignemo do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.
I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
A kada se udaljiše, Musa reče momku svome:
- Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorili.
- Vidi, reče on, kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!
- E, to je ono što tražimo!,
reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo mi znamo naučili.
- Mogu li da te pratim, upita ga Musa, ali da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen?
- Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš, reče onaj,
- a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?
- Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da, reče Musa, i da ti se neću ni u čemu protiviti.
- Ako ćeš me već pratiti, reče onaj, onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!
i njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše onaj je probuši.
- Zar je probuši da potopiš one koji na njij plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno?
- Ne rekoh li ja, reče onaj, da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?
- Ne karaj me što sam zaboravio, reče, i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!
I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga ovaj ubi, Musa reče:
- Što ubi dijete bezgriješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si nešto doista vrlo ružno!
- Ne rekoh li ja tebi, reče onaj, da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?
- Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam, reče, onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!
I njih dvojica krenuše; i kad stigoše do jednog grada zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj preida i ispravi.
- Mogao si, reče Musa, za to uzeti nagradu.
- Sada se rastajemo ja i ti!; reče onaj, pa da ti objasnim zašto nisi mogao da se strpiš.
- Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
- Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti;
- A mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čistijeg od njega i milostivijeg;
- A što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!

Ovi ajeti dokaz su da Kur'an ne može bez hadisa i sunneta i da su hadis i sunnet uvijek tu da dopune Kur'an. U ovim ajetima, ne spominje se nigdje da je to bio Hidr niti razlog zbog kojeg je Musa a.s. krenuo na put.
Razlog zbog kojega je Musa krenuo na put nalazimo u sljedećem hadisu:
«Jednom je Musa ustao i obratio se Izraelćanima a kada je krenuo jedan čovjek ga upita:
- Allahov Poslaniče, ima li na Zemlji iko znaniji od tebe?
- Nema, odgovori Musa.
Na to ga je Allah ukorio jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu je objavio:
- Imao jedan Moj rob na sastavu dvaju mora, znaniji od tebe.
- Gospodaru moj, a kako ću ga prepoznati?, upita Musa a.s
- Uzmi jednu ribu i stavi je u korpu pa gdje je izgubiš, tu će biti odgovorio mu Allah dž.š....»
Još jedna zanimljivost o Hidru prije nego što razmotrimo pouke ovih događaja jeste njegovo ime. Hidr, prevedeno na naš znači «Zelen». Neki hadisi kazuju da je kada ga je Musa a.s. sreo bi na zelenom ćilimu u zelenoj odjeći, drugi hadisi pak govore da kada bi sjedio u pustinji sve iza njega obraslo bi travom, a opet neki drugi govore da kada bi klanjao pod njim bi stajao zeleni ćilim. Postoje još brojna kazivanja o njegovu imenu.
Svaki od ovih događaja kroz koje su prošli Hidr i Musa a.s., kriju po jednu poruku.
Prva poruka vezana je za događaj sa lađom i označit ćemo je kao velikom porukom:
Iz ovog događaja možemo zaključiti da je dozvoljeno uništiti ili oštetiti dio imetka, ako će to spasiti sav imetak.
Osim toga, u ovom događaju imamo podsticanje na strpljivost u nedaćama i iskušenjima. Koliko samo «zlo» oštećenje lađe u sebi nosi pouka i koristi. Ovaj događaj je u okviru Allahovih riječi: «Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas»
Pouka života i smrti, naša druga pouka koja se tiče događaja o dječaku:
Iz ovog ajeta se vidi korist u promišljenosti prilikom nesreća u vidu gubitk djece, pa makar ona bila i velika, jer ko se prekusti Kaderu, Allahovoj odredbi, sigurno će biti obasjan milošću i dobročinstvom kao nagradom. Dječakovi roditelji su se radovali kada je rođen, tugovali kada je ubijen, a da je ostao živ bio bi uzrokom njihove propasti. Svaki čovjek je obavezan da bude zadovoljan sa Allahovom odredbom, jer Allahova odredba za vijernika u onome što ne voli sigurno je bolja od Njegove odredbe u istom vjerniku u onome što voli.
I naravno treća i posljednja poruka iz ovog ajeta o događaju sa zidom ili poruka dobrote:
Ovo je dokaz da se dobar čovjek pamti među potomcima i da berićet njegova ibadeta obuhvata i njih na dunjaluku i na ahiretu, tako što se zaizima za njih i što se njihov položaj uzdiže u Džennetu, da budu njegovih očiju radost, kako se navodi u Kur'anu i hadisu. Iz ovoga se izvodi zaključak da se radi dobrog čovjeka čuva i njegovo potomstvo.

Pouke iz cjelokupnog kazivanja:
- Ljudi su provezli Hidra i Musaa bez naknade zato što su poznavali Hidra po dobru;
- Poticanje na poniznost i skrušenost u svome znanju i svemu ostalom,
- Niko ne treba tvrditi da je najučeniji;
- Kada te neko upita ko najviše zna, reci «Allah dž.š.»

16.09.2009.

Ponovo se vraćamo

Prije svega zelim toplo da pozdravim sve posjetioce ovog bloga i hocu da najavim nove sadrzaje koje cemo ako Bog da i objaviti uskoro. Vracamo se ponovo malo aktivnijem pisanju i pokusat cemo da objavimo sadrzaje o malo kompleksnijim temama koje sadrze transcedentne pojave. Pored toga potrudit cu se da vam posjete budu sto zanimljivije i sto korisnije kako bi ste uspjeli mozda nesto sto prije niste znali nauciti.

Volio bih kada bi ste ostavljali komentare sa pitanjima koja vas zanimaju a ja cu se potruditi sto bolje da vam odgovorim.

02.04.2009.

Tradicionalne vrijednosti bošnjačke porodice

Tradicionlane vrijednosti bošnjačke porodice su brojne. Prvo i osnovno, treba uzeti u obzir da je porodica stub cijeloga društva. Tradicijalno porodica ima veliku ulogu. Kod nas, u Bosni, postojale su porodice od ugleda. Ugled je bio jedna od bitnijih stvar. Porodice su bile velike, imale su veliki broj članova. Baš ti članovi, rodbina, bili su na okupu, kao jedno. Rodbinske veze su bile jake. Međusobno poštovanje, gajilo se među članovima. Znalo se ko je za što zadužen.

            Otac je bivao glava porodice. Naravno onaj koji doprinosi, taj i vodi politiku. On je bio najvažniji i najdeblji stub porodice. Zaštita i protekcija. Izgrađivao je ugled u društvu, privređivao. Podučavao djecu i učio ih i usmjeravao na pravi put. Bio kadija, pravilno rasuđivao i donosio odluke, u dobrobit svih.

            Majka je bila kao srce. Srce koje stalno kuca, a po najviše za najmlađe. Srce koje svaki dan kucalo za tu kuću. Njena dužnost, bivala je obavljati poslove kućanice. Svaki dan bi ispratila muža (oca), dočekala ga. Djecu bi budila ujutru. Raspoređivala im kućne poslove. Spremala, kuhala, prala. Pa zar joj netreba biti zahvalan za sve to. No pored toga, pored svih tih poslova, ona je učila djecu vjeri. Pokazivala im, svojim praktičnim primjerom, kako vjernik treba da se ponaša. Pored majke i otac je doprinosio, tome duhovnom odgoju.

            Djeca, ko djeca, uvijek nestašna. Puna igre i sreće. Dani su im prolazili, u tako divnom okruženju. Tada je to okruženje bilo divno. No danas na žalost, slabo ga gdje možemo pronaći.

            Običaji i tradicije bošnjačkih porodica imaju veoma važnu ulogu u našem društvu. Prvenstveno čega se treba dotaći je bošnjačke nošnje. Naša nošnja, narodna nošnja, je jedna od rijetkih, kojom se možemo ponositi. Ti divni dukati, mahrame, dimije krasili su naše djevojke stoljećima. Krasili su naše žene i majke. Prikrivali im bore i pokazivali osmijeh na licu. A momački prslik, čakšire i fes, bili su simbol odvažnosti godinama. Ta nošnja, proistekla je iz duha islama, što je jedan od brojnih dokaza da je islam već odavno tu, među bošnjacima.

            Pored nošnje, tu je i kahva. Bosanska kahva koja se uvijek ispijala sa užitkom, ponekada uz lokum. Ponekada u društvu, na sijelu ili na nekoj proslavi. Između ostaloga, treba pomenuti i bosansku kuhinju, koja sadrži tako divna i mirisna jela. Koja sadrži izobilje i bogatstvo i poznati je simbol naše tradicije i ovdašnjeg prostora.

            U svakom slučaju, tu su i zanati koji se gaje već desetljećima. Nekadašnje čaršije u kojima su zveckali čekići, u kojima se prodavala najfinija svila, u kojima su se šila odjela, bile su prepune tih malih zanatskih kućica.

            Bosanska kuća, jedna je od znamenitosti. Kuća uvijek ispunjena veseljem, ljepotom koju je vrijedna ruka majke održavala uvijek tako lijepom. Kuća koja je imala miris dunja koje bi se čuvale negdije na vitrini. Ta kuća ujedno je predstavljala i simbol porodice.

            No, sve na stranu, ono što se već, skoro najduže gaji je naša vjera, kojom možemo da se ponosimo. Možemo biti sretni što smo u njoj. Trebamo biti zahvalni našim roditeljima što su nas podučili njoj. Vjeri, divnome islamu. Islam je na ovim prostorima od davnina. Zapravo on i jeste uzrok svim ovim ljepotama koje označavaju naš integritet. Islam je tu, uz njega su vezane brojne tradicije poput Bajramskog veselja, Ramazana, iftara i brojnih drugih

            Rastegnu se ovo poprilično. Ali nešto treba još pomenuti. Nešto tako divno, što su nas naučili naši očevi i majke, a njih njihovi očevi i majke. Nešto što se prenosi od pamtivjeka. To nešto je plemenito i dobro srce i duša. Ta dobrota koje nema kilometrima nadaleko. Nešto čime se ovaj narod odlikuje.

 

Bože sačuvaj me hrvatske kulture, srpskoga junaštva i bošnjačke tolerancije!

30.03.2009.

Razgovor djeteta sa Gospodarom

Bilo jedno dijete, koje se pripremalo da dođe na ovaj Svijet.

Jednoga dana ono upita Allaha:

- "Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan, nemoćan, kako ću živjeti tamo?"

Uzvišeni Allah mu odgovara:
- "Od svih meleka izabrao sam jednoga za tebe, on će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan."

- "Dobro, a kako ću razumijeti kada mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?"

- "Tvoj melek će ti govoriti najljepše i najslađe rijeći, koje ćeš čuti na Svijetu i pažljivo s ljubavlju će te naučiti da pričaš."

- "Dobro! Gospodaru, šta da radim kada poželim da razgovaram s tobom?"

- "Tvoj melek će da te nauči da mi se moliš sireći ruke svoje."

- "Čuo sam i da na Zemlji ima dosta loših i zlih ljudi, ko će me štititi?"

- "Tvoj će te melek stalno štititi, pa bilo to po cijenu i njegovog zivota.“

- "Ali ja sam mnogo tužan što Te više neću moći vidjeti."

- "Tvoj će ti melek uvijek pričati o Meni i naučit će te putevima koji vode do Mene."

Tada u Džennetu nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do djeteta... Ono shvati da mora da ide pa postavi i zadnje pitanje:
- "Gospodaru, ako sada trebam ići, molim Te, reci mi kako se zove moj melek?"

Odgovor brzo uslijedi:
"Nije vazno kako se zove, ti ćeš ga majkom zvati!“

 

Ova priča je za sve one koji vole svoju majku i za one koji nevole da shvate koju ulogu ona ima u njihovim životima. Ovo je jedinstvena poruka svim ljudima, čak i majkama, da shvate koliko znači majčinstvo. Da shvate, kolika je uloga majke u životu svih nas. Ujedno, ovo je i uputa svim majkama da na pravilan način i s ljubavlju odgoje svoje dijete, što je moguće bolje.

 

Jedan čovjek, upitao je Poslanika s.a.v.s.: „Božiji Poslaniče, prema kome se ja trebam bolje odnositi, prema majci ili prema ocu?“

Poslanik, tri puta odgovara da je to majka i na to pridodaje: „Pod majčinim nogama je džennet!“

01.03.2009.

Čestitka

Svim građanima Bosne i Hercegovine i ljudima dobre volje želim sretan Dan Nezavisnosti BiH.

23.02.2009.

Abortus, da ili ne?

Pobačaj ili abortus je prekid trudnoće koji se završava uništenjem, odnosno smrti fetusa ili embrija. Razlikuju se spontani abortus, uzrokovan bolešću, ozljedom ili nekim drugim prirodnim razlozima od abortusa koji nastaje kao posljedica hirurškog postupka.

          Abortus, često čujemo u našem okruženju tu temu. Ljudi imaju različita mišljenja o abortusu. A to je sada najčešći naćin kojim mladi rješavaju svoje greške koje su napravili „nesvjesno“. Abortus po prirodi je nešto što ima smrtni ishod. Dakle abortusom, one koje ga rade ubijaju svoje dijete. Upravo iz tog razloga treba prethodno razmisliti o tome.

          Abortus nije zakonom zabranjen i vrši se u 8 sedmici, a najkasnije u 10 sedmici trudnoće. Zakonski pobačaj u trodnoćama preko 10 sedmica se vrši samo u iznimnim slučajevima, ukoliko je ugroženo zdravlje majke ali uz odobrenje tročlane komisija koja se formira u tu svrhu.

          Pobačaj je jedan jako velik izazov, pogotovo kod maloljetnica kada dođe do trudnoće, pa kako bi sakrile i prikrile „sramotu“ idu na tu opciju. Zapravo prema svim religijama abortus je zabranjen ali ne u svakom razlogu. Abortus je dozvoljen samo ukoliko to dijete će štetno djelovati na majku, dakle uzrokovat će neke patološke pojave, tj. pjave koje nisu normalne i u drugom slučaju kada se primijeti da će dijete biti sa određenim deformitetima koje će mu samim time otežavati život. I smatram da su to dva razloga kada se treba pristupiti abortusu.

          Ostali slučajevi koji sprečavaju razvoj normalnoga djeteta koje će možda imati budućnost kada dođe na ovaj svijet su po mome mišljenju i mišljenju mnogih drugih neispravni i nekorektni. Prije nego što pristanete na takvo što zapitajte se biste li ikada ubili dijete. Nadam se da je odgovor NE, pa netreba to ni činiti tako.

          Nije sramota imati dijete, ali jeste sramota ubiti dijete. Upravo iz toga razloga postoji brak. Mnoge maloljetnice danas odlučuju se na pobačaj i nerazmišljaju o štetnim posljedicama koje mogu biti jako velike nakon toga. Ali i ne razmišljaju o tome da je dijete jedna radost koja im može značiti u životu i pomoći da zaborave što se desilo prije. Odmah da razjasnimo, ne podržavam spolni odnos između maloljetnika. I jasno kažem da sam protiv toga da dijete odgaja dijete jer to je već nešto što se u medicinskoj terminologiji označava kao patologija. Dakle čovjek kao biće koje ima um i koji može vladati sobom mora biti odgovorno za svoje postupke i biti spremno podnijeti sve što je potrebno kada dođe produkt tih postupaka.

          Pa ako hoćete moj odgovor na postavljeno pitanje, abortus da ili ne, definitivno NE.

16.02.2009.

Život

Prisjetimo se danas je dan koji se nikada više vratiti neće kada prođe. Jednostavno, otići će i  bit će pohranjen u našu seharu sjećanja u neku arhivu proživljenog. Ta arhiva, recimo da se život zove. Zapravo šta je život? On nije samo materijalno sredstvo sa kojim raspolažemo. Svako od nas. Već to je jedan skup moralnih, intelektualnih, pa čak i materijalnih osobina koji nas prati čitavu vječnost. Nažalost on je samo jedan, no ipak je vrijedan. Kažu u mom narodu, bolje išta nego ništa. Samo gledam danas mlade, gledam stare, slabo koriste to što im je dato. To što im je neko, odozgo, poklonio. Jednostavno nakon toga što odemo dolje, dva metra pod zemlju, ostane to nešto neiskorišteno ili možda čak prazno. Zašto?

            Nadam se da ste čuli pojam ščipiguz, da to je to, baš to. Neupotpunjeno je zbog toga što su neki od nas ščipiguzi, škrtaci, pa škrtare i na samome sebi. Znaš ti šta znači škrtariti na samome sebi? Sve što ti je dato treba iskoristiti, netreba čuvati i ostavljati za kasnije. To je najjednostavnije prikazati na primjeru osoba koje su čitav život recimo čuvale neku stvar za posebnu priliku i nikada je nisu iskoristili, a sada su dolje zajedno sa onim sitnim stanovnicima zemljine kore. Da, baš tako.

            Jednostavno, imaš jednu šansu iskoristi je u potpunosti. Netreba žaliti, sve je prolazno, danas imaš, sutra nemaš, prekosutra tebe nema. To je tako. Nemoj provoditi vrijeme i tratiti život sa osobama kojima nije stalo da provedu vrijeme sa tobom. Tvoje vrijeme je dragocijeno. Ono ide. Nečeka nikoga, samo leti dalje. Rijeka slabo kada stane, osim kada presuši. Baš tako i tvoj živit. A rijeka ostavlja trag u koritu, a ti u tome što život se zove. Ostaje trag i iza tebe, nebrini se zato, ali se brini kakav je trag.

            Samo malo, trebaš da se preispitaš. Ko si? Šta si? Jel ti možeš nešto da uradiš? Kažeš nemožeš to postići, kako su to drugi uspjeli, a zašto onda nebi mogao i ti. Hajde ustaj. Možeš sve. Jedne prilike rekli su mi na moj jedan dobar prijedlog koji bi koristio zajednici baš ovako: „Meni je toliko drgao što smo mi realni, a ti tako optimističan...“! Nemoj biti realan, sa realnošču pogotovo danas nećeš doći nigdje. Realnost ti je kao kada čekaš konobara da ti servira večeru u restoranu i da ti ispostavi račun. To ti je ralnost. A optimističnost ti je kada kažeš, ja hoću, ja mogu i ustaneš ponosno i iskoristiš tih nekih možda sto, recimo toliko, ta cifra mi se sviđa, godina života. Vjeruj mi to je veoma kratko kada prođe. Zato živi danas, kao danas, sutra kao sutra a ne živi danas za sutra, a sutra za prekjučer. Želim ti sretan život!

14.02.2009.

Vrijeme

Evo još jedna godina ostaje iza nas. Idemo dalje. Putujemo naprijed kroz vrijeme, kroz tu jednosmjernu ulicu. Da li se kada zapitaš, gdje si ti u svom tom vremenu? U tim hiljadama godina u tim stotinama hiljada mjeseci u tim milionima sati u tim milijardama sekundi koje su ostale tamo negdje zapisane u nečemu što se zove historija. Zapitaš li se kada, gdje je tvoj trag? Jesi li ostavio šta iza sebe ili si miran legao dolje pod zemlju ili ćeš jednog dana leći? Ti čovječe, šta si ti korisno uradio? Kolika si ti praška u vremenu?

          Vrijeme jednostavno leti, nedozvoljava nam da se vratimo natrag. Da jednostavno promijenimo ono što nam se nesviđa a ostalo nam je iza leđa. A, zapravo zašto smo mi to uradili? Iz ili zbog nekih gluposti! Možda... Ali sigurno smo to uradili jer nismo svjesni prolaznosti ovoga što ide nam pod noge svake slijedeće sekunde.

          Kažu sve je tu sa razlogom i služi nekoj harmoniji. Pa onda je i naš život tu zbog razloga. Jednostavno i mi smo tu sa razlogom, samo je pitanje da li će neko od nas iskoristiti tu priliku što je tu nekih sto godina, recimo, da ostavi traga ili da uradi šta dobro da upotpuni taj razlog. Ništa nije džabe, pa ni onaj kamenčić kada te žulja u cipeli. Ništa! Pa ni glavobolja nije bez određenog razloga.

          Ali, ali vrijeme zašto nam to služi? Za spavanje i ljenčarenje?! Ne! Definitivno ne, iskoristimo ga. Vrijeme čini čuda samo od sebe a još su ta čuda veličanstvenija kada u njima ima primjese ljudske ruke. Vrijeme je čudo. Leti kao ptica. Duboko je kao more, a široko koliko i ovaj univerzum u kojem si ti. Univerzum u kojem si ti kao kap vode u okeanu. Pogledaj na sat! Koliko je sati? Koji je dan danas? Koji datum? Šta si korisno uradio danas, jučer, prekjučer, u toku ove sedmice, možda mjeseca? Jesili možda pomogao nekoga? Da nisi slučajno nahranio psa, mačku, neku životinju ili možda čovjeka nekog? Znaš li ko si zapravo? Hoćel neko iza tebe ko ostane znati ko si ti? Hoće, ili možda pak neće!?

          Koliko dugo živiš ti ovdije? Šta si bolan postigao? Jesili kućicu barem za ptice napravio? Barem to! Kažeš jesi, postigao si nešto. De pogledaj, šta? Malo prekopaj po toj sehari svojoj. Pregledaj sve ladice. Svaku policu pretresi. I kaži mi šta si postigao?

          Jel imaš posao, jel imaš ženu ili čovjeka, jel imaš djete, jel imaš krov nad glavom, jel imaš znanje, a imanje, jel imaš život? De mi molim te reci, jednostavno kaži. Imaš li šta, osim samoga sebe? Da li voliš iskreno, ako voliš? Gdje ti je Bog? Vjeruješ li u Njega? A da li radiš onako kako je On rekao? Poštuješ ga, kažeš? Poštuješ li ti svoju vjeru koju imaš? A da li poštuješ tuđu? Hajde da čujem.

          Voliš li sebe, da li se poštuješ? Šta misliš drugima, dobro ili zlo? A bil' volio da tebi neko isto to misli? Činiš li ikome išta nažao? Jel imaš nešto protiv koga? Šta bi uradio da imaš novca, potrošio ga samo na sebe, znaš kako kažu u narodu „u'se, na'se, i poda'se“, ili ćeš možda pomoći nekome? Koji je tvoj put kojim koračaš, dobar ili loš?

          S kojim ciljem putuješ ovim putem i kamo ideš, možeš li to dokučiti? Zapravo da li znaš da imaš svrhu? Znaš li da će neko doći iza tebe? Jel ti slučajno na umu kako je tebe Bog veličanstvenog stvorio i sve oko tebe da bi jedni drugima pomagali i da bi Njega, Stvoritelja poštivali i njemu se klanjali i vjerovali u njega i živjeli sretno i harmonično? Pa čovječe znaš li ti išta?

          Rijeka kada teče, ona teče svojim koritom baš kao i tvoj život. Ta rijeka je započela teči jednom, dakle ima svoj početak, a opet jednog dana će i presušiti, znači imat će i svoj kraj. Baš kao i život. Ona teče koritom koje je već možda bilo tu. Teče putem kojim je tekla neka druga rijeka. Da li je ona njoj napravila dobro korito? Zato ti iza sebe trebaš ostaviti dobro „korito“ dobar trag, upravo kako bi onima iza tebe bilo lakše. Tamam tako da bi onima iza tebe bilo jednostavnije proširiti to korito. Ali imaj na umu da imaš samo jednu priliku da to postigneš. Da ovdije gdje ti sada noge stoje imaš samo jednu štansu. Imaj na umu da kada ovo pročitaš jednom, nećeš moći pročitati na isti način, sa isitm osjećajem u današnji dan, ove godine, u ovo vrijeme koje je sada. Imaj na umu da sve teče baš kao i rijeka.

          Upravo zato, ako već živiš, živi bolje. Ako već vjeruješ, vjeruj svim srcem. Ako znaš da ima Bog, voli Ga, baš kao što i On voli tebe, jer da nije tako sada bi sigurno bio prah. Kada voliš nekoga, voli ga svim srce. Ako radiš nešto, uradi to perfektno. Učini svoj život perfektnim, jer to uistinu možeš. Nemoj biti realan, budi optimističan. Od realnosti nema ništa osim puke surovosti. Ako pomažeš drugima pomaži im onako kako bi volio da drugi tebi pomažu. Nemoj žaliti vrijeme kada jednom već prođe. Iskoristi svaku dobru priliku. Ništa neostavljaj sebi za sutra, jer ti neznaš hoće li to sutra tebi ikada doći.

          Zapitaj se, da li si zadovoljan sa sobom? Jesi, nisi... Da li ti možeš bolje od toga? Možeš, naravno da možeš. Od dobroga, uvijek može bolje. Uvijek može bolje. Uvijek. Kažu, sve se može kad se hoće, može, baš tako. Svaka ideja, svaki plan se može ostvariti. Samo treba biti uporan u svemu i nikada se netreba zadovoljiti sa nečim dok to više nemogne biti bolje. Budi zadovoljan sa sobom i onime što imaš, jer to je nešto što si ti postigao. Budi zadovoljan. Uvijek budi oslonac drugima. Dobar prijatelj. Nemoj štedjeti osmjeh, jer on neće te koštati ništa, ama baš ništa. Osmijeh od uha do uha budi samo osmjeh. Zadovoljstvo je prelazno. Uvijek budi smiren šta god da te zadesi. I nauči se misliti optimistično. Jer ono što misliš i dobiješ. Ako slutiš nešto loše dogodi ti se, ali ako uvijek misliš dobro, predpostavi šta slijedi. Eto sada budi zadovoljan, jer ja sam zadovoljan i imam osmjeh na licu samo za tebe. Želim ti svu sreću ovoga svijeta!

         

U miru sa sobom, u ljubavi sa Bogom, život svoj gradi!

19.01.2009.

Mojoj Bosni

O zemljo! O majko! O ti Bosno ponosna, zemljo moja što krvlju našom si natopljena. Da baš ti Bosno... Ova polja, crna polja što u nedogled idu i nestaju u daljini, ova polja, crna polja, ova polja njive nisu, ovo nije žito ovo su bjeli stubi k' nebu uprti, ovu su, da ovo su nišani. Tu, da baš tu leži Bosanac ponosan jer je čuvao ovu Bosnu, ni kriv ni dužan umro nije, ali leži tu, leži i vječno spava. Gledam pak, ova polja, ova polja stuba bijelih gledam i vidim majku, sestru kraj mezara i nevjestu sa prstenom kako kroz plač suhi zbori, i moli Allaha, Stvoritelja ovog predivnog i prelijepog dara koji je baš nama Bosancima u ruke došao. Nečuje se pjesma, nečuje se glas, samo poneki duboki uzdisaj koji para svaku arteriju posmatrača toga prizora.

Sve mi pretrpjesmo, sve mi prođosmo i opet ostadosmo. Mi ponosni i zahvalni zauvijek na ovom predivnom daru neviđenom. Krvi mnogo je poteklo ovom zemljom, krvi mnogo r'jeke odnesoše naše, ali mi ustrjani ostadohsmo, ustrajni u našoj borbi za slobodu, koju dobismo. Puno je suza proteklo niz majčinsko lice naborano, puno... Puno sinova je zauvijek otišlo, zauvijek na put bez povratka. Teško je gledati ovaj prizor a zadržati suzu u oku, teško je suze zaustaviti. Ipak to je naša sudbina, ipak to smo mi, to smo mi sinovi njeni, njeni, sinovi i kćeri, njeni. Sinovi i kćeri Bosne naše, naše, naše... O ti što mrzovoljno gledaš, okreni se oko sebe i nasmij se, budi zadovoljan to je tvoja Bosna. Kada gaziš Bosnom polahko gazi da zemlju nepovrijediš, jer ona je zaslužna za nas. Kada ideš drugim metropolama, metropolama drugih država gordo i jako glavu k' nebu digni i ako treba na čeli sebi ispiši da si ponosni Bosanac, a nemoj pogureno i sramno ići. To je tvoja, moja, ma naša zemlja ponosna i prkosna jer nas ima. Ta pogledaj je tu je za tebe, za nas. O Bosanci pogledajte sve oko sebe i na sebi, imal' šta da vas sem odore vaše čini drugačijima od drugih. Nema! Svi ste od krvi i mesa, svi dišete isto, ta uistinu svi ste isti, razlike međ' vama nema, složni trebate biti jer ko će kome nego svoj svome. Nebudite tužni, budite sretni i recite da ste ponosni što ste Bosanci.

Teško mi je kada vidim majku pokraj nišana sa šalom na glavi kako plače u dlanove svoje, teško mi je jer znam da je sin njen otišao da bi ovo sve sačuvao za mene, za tebe, za sve nas. Teško mi je gledati kako suze idu niz njeno lice, teško mi je kada mi neko kaže nešto protiv Bosne, jer te suze teku za onim koji sve ovo sačuva i održa ovdije ovako kako jeste. Teško je čuti omalovažavanje i uvrede. Ali ponosno stojim ovdije kao ovaj stub bjeli i govorim: OVO ZEMLJA JE MOJA I ZAUVIJEK OSTAT ĆE MOJA I ZAUVIJEK I ZAUVIJEK BOSNA! OVO ZEMLJA JE MOJA I ZAUVIJEK OSTAT ĆE MOJA I ZAUVIJEK I ZAUVIJEK. OVO PONOS JE MOJ I NIKADA JE NEĆU IZDATI. OVO ZEMLJA JE MOJA, MOJA DRUGA MAJKA. OVO ZEMLJA JE MOJA POSNA I BOSA I K' TOMU JOŠ I PRKOSNA OD ZLA. OVO ZEMLJA JE MOJA! OVO JE BOSNA!
15.01.2009.

Čudo od države

Nemogu da prešutim, a da ne prokomentarišem ponekad ovo naše ČUDO OD DRŽAVE! Iako nisam baš kadar tome, pogotovo u ovoj oblasti ima nešto što ti, nešto preko čega baš nemožeš preći tako olako. Naime o čemu se radi...

Prema zakonskom prijedlogu upućenom u parlamentarnu proceduru, državni praznici u Bosni i Hercegovini trebali bi biti Nova godina, Međunarodni praznik rada - 1. maj, Dan pobjede na nad fašizmom (Dan Evrope) - 9. maj i Međunarodni dan za podršku žrtvama nasilja - 26. juni. Dakle, definitivno se ukidaju Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH. "Zakon o državnim praznicima u BiH nije donesen do sada zbog političkih razloga jer se oko ovog zakona trebaju dogovoriti entitetski predstavnici u Parlamentu BiH.

1. DA LI BOSNI TREBA PRAZNIK POPUT DANA DRŽAVNOSTI ILI NEZAVISNOSTI?
2. DA LI TREBAMO BITI POSLJEDNJA RUPA NA SVIJETU KOJA NE OBILJEŽAVA "ROĐENDAN" (da ga tako nazovemo) SVOJE DRŽAVE?
3. DA LI TREBAJU DA NAM USKRATE OBILJEŽAVANJE DANA NEZAVISNOSTI KADA SMO NAPOKON NAKON TOLIKE BORBE I TOLIKIH ŽRTAVA POSTALI NEZAVISNI?
4. DA LI JE SVE TO ZAPRAVO U REDU? (odnosi se na ukidanje praznika)

Mislim jedan ogroman apsurd je da se takvo što desi. Da se ukinu ti praznici, jedini praznici koji označavaju naš integritet, jedini praznici koje zapravo predstavljaju nas. Odnosno ta dva praznika su nešto na što se možemo ponositi, naročito na ovakvom vaktu kada sve ide naopako. Možemo da se hvalimo kako su se naši djedovi, očevi, braća i sestre izborili za to nešto što imamo danas a to su dvije stvari DRŽAVNOST i NEZAVISNOST. No, vrlo očito je da nekome smetamo. Zapravo nekako nema mi smisla obilježavati 9. maj Dan Europe, a ne obilježavati Dan državnosti i Dan nezavisnosti.

 

Ukidanjem Dana nezavisnosti na neki način pokazujemo svoju slabost, pokazujemo kolike smo budale pred ovim svijetom. Ukidanjem Dana nezavisnosti zapravo mi vrijeđamo borce koji su pali za tu nezavisnost u periodu '92. – '95. Mi svima šaljemo poruku kako dozvoljavamo da se svako od nas upliće u našu realnost i da nam mrsi konce. Mi jednostavno uništavamo sami sebe. Lično smatram da ukidanje Dana nezavisnosti je jasna uvreda našoj braći i našim sestrama koji su poginuli i nastradali kako bi mi imali tu nezavisnost. Mislim da je to zapravo nešto što sebi niti jedan BOŠNJAK ili BOSANAC nazovite ga kako hoćete nebi trebao dopustiti. Dotakeo sam se više Dana nezavisnosti jer smo njemu bliži, više no Dana državnosti.

 

No bez obzira na sve možete li zamisliti majku kojoj su sinovi otišli na liniju ili u boj i nisu se vratili, kolika je njena tuga. Ta majka zna za što su se njena djeca borila i sada na kraju zamislite vi da neko uskrati nešto za što su se ta djeca, naša braća borili. Da uskrati obilježavanje toga dana. To je sramota, barem je tako u mojom očima.

 

Ne preostaje mi ništa više za reći osim „NO COMMENT“!

09.01.2009.

DOVA ZA GAZU I PALESTINU (arapski - bosanski)

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

اللَّهُمَّ إنَّا نَسْأَلُكَ بِأَنَّا نَشْهَدُ أَنَّكَ أنْتَ اللهُ، لا إِلهَ إلا أنْتَ الأَحَدُ الصَّمَدُ، الذي لََمْ يَلِدْ ولم يُولَدْ ولم يَكُنْ لَهُ كُفْوًا أَحَد. اللَّهُمَّ لا إلهَ إلا أنْتَ الْمَنَّان بَدِيعُ السَّمَوات والأرْضِ ذُو الْجَلاَلِ وَالإكْرَامِ. اللَّهُمَّ صَلِ عَلَىَ سَيْدِنَا مُحَمَّدٍ النَّبِيِّ وَأَزْوَاجِهِ أُمَّهَاتِ الْمُؤْمِنينَ وذُرِّيَتِهِ وَآلِ بَيْتِهِ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَىَ آلِ إِبْرَاهِيمَ فِي الْعَالَمِينَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ، يَارَبَنَا لَكَ الْحَمْدُ كَمَا يَنْبِغِي لِجَلاَلِ وَجْهِكَ وعَظِيمِ سُلْطَانِكَ.

اللَّهُمَّ إنَّكَ تَرَىَ مَكَانَنَا وتَسْمَعُ كَلاَمَنَا ولا يَخْفَىَ عَلَيْكَ شَئٌ مِنْ أَمْرِنَا. نَسْأَلُكَ سُؤَالَ مَنْ خَضَعَتْ لَكَ رَقَبَتُهُ، وَفَاضَتْ لَكَ عَبْرَتُهُ وذَلَّتْ لَكَ جَبْهَتُهُ، وسَلَّمَ لَكَ أَمْرَهُ. نَدْعُوكَ دُعَاءَ الْخَائِفِ الضَّرِيرِ. نَسْأَلُكَ يَا رَبَّنَا أَنْ تَنْصُرَ إِخْوَانَنَا في فِلِسْطِينَ عَلَى أَعْدَائِكَ وأَعْدَائِنَا

اللَّهُمَّ فَرِّجْ كُرُبَاتِهِمْ وءَامِنْ رَوْعَاتِهِمْ وَاسْتُرْ عَوْرَاتِهِمْ وأَهْلِكْ أَعْدَاءَكَ وأَعْدَاءَهُمْ وانْتَقِمِ اللَّهُمَّ مِمَّنْ ظَلَمَهُمْ وآذَاهُمْ

اللَّهُمَّ مَنْ أَرَادَهُمْ وَأَرَادَنَا وَالإسْلامَ والْمُسْلِمِينَ بِخَيْرٍ فَوَفِّقْهُ لِكُلِّ خَيْرٍ ومَنْ أَرَادَهُمْ وأَرَادَنَا وَالإسْلامَ والْمُسْلِمِينَ بِشَرٍّ فَاجْعَلْ كَيْدَهُ في نَحْرِهِ واجْعَلْ تَدْبِيرَهُ تَدْمِيرَه وأَهْلِكْهُ كَمَا أَهْلَكَتَ عَادًا وَثَمُود.

اللَّهُمَّ مُنْزِلَ الكِتابِ مُجْرِيَ السَّحَابِ هَازِمَ الأحْزابِ إِهْزِمْ الصَّهايِنَةَ وانُصْرْنَا عَلَيْهِمْ ياألله وَاشْفِ صُدُورَ قَوْمٍ مُؤْمِنِينَ اللَّهُمَّ أَرِنَا فِيهِمْ عَجَائِبَ قُدْرَتِكَ يَامَنْ لا يُعْجِزُكَ شَيْئٌ في الأرْضِ وَلا في السَّمَاءِ.

اللَّهُمَّ إنَّا نَشْكُو إِلَيْكَ ضَعْفَ قُوتِنَا وَقِلّةَ حِيلَتِنَا وهَوَانَنَا عَلَىَ النَّاسِ ياأَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ أنْتَ رَبُّ الْمُسْتَضْعَفِينَ وأنْتَ رَبُّنَا إلَىَ مَنْ تَكِلُنَا؟ إلَىَ بَعِيدٍ يَتَجَهَمُنَا، أَمْ إِلىَ عَدُوٍ مَلَّكْتَهُ أَمْرَنَا؟  إنْ لَمْ يَكُنْ بِكَ عَلَيْنَا غَضَبٌ فَلاَ نُبَالِي  وَلَكِنْ عَافِيَتَكَ هي أَوْسَعُ لَنَا

اللَّهُمَّ إنَّ إخْوَانَنَا فِي غَزَّةَ يَسْتَجِيرُونَ بِكَ فَأَجِرْهُمْ وَيَسْتَنْصِرُونَكَ فَانْصُرْهُمْ ويَتَوَكَّلُونَ عَلَيْكَ فَلاَ تَكِلْهُمْ إلَىَ مَنْ سِوَاكَ اللَّهُمَّ فَاكْفِهِمْ بِمَا شِئْتَ وَكَيْفَ شِئْتَ إِنِّكَ عَلَىَ مَا تَشَاءُ قَدِيرٌ اللَّهُمَّ إِنَّهُمْ مَغْلُوبُونَ فَانْتَصِرْ

اللَّهُمَّ إِنَّهُمْ جِيَاعٌ فَأَطْعِمْهُمْ عُرَاةٌ فَاكْسُهُمْ حُفَاةٌ فَاحْمِلْهُمْ مَرْضَى فَاشْفِهِمْ خَائِفُونَ فَأَمِّنْهْم مَطْرُودُونَ فَأْوِهِمْ عَالةٌ فَاغْنِهِمْ اللَّهُمَّ وَكَمَا حَارَبَتْهُمْ الدُّنْيَا في أَرْزَاقِهِمْ وأنْتَ تَمْلِكُ خَزَائِنَ السَّمَواتِ وَالأرْضِ فَامْدُدْهُمْ بَمَدَدٍ مِنْ عِنْدَكَ وَافْتَحْ لَهُمْ بَرَكَاتٍ مِنَ السَّمَواتِ وَالأرْضِ وَاكْفِهِمْ بِفَضْلِكَ عَمَّنْ سِوَاكَ

اللَّهُمَّ رُحْمَاكَ بِالْمَرْضَي وَالْجَرْحَى الَّذِينَ لاَيَجِدُونَ الدَّوَاءَ، والْجَوْعَىَ وَالْعَطْشَىَ الَّذِينَ لاَيَجِدُونَ حَتَىَ الْمَاءَ وَالْعُرَاةَ الَّذِينَ لاَيَمْلِكُونَ في هَذَا الْبَرْدِ الْكِسَاءَ. يَارَبُّ....أنْتَ حَسْبُنَا وَحَسْبُهُمْ وأنْتَ نِعْمَ الْوَكِيلِ اللَّهُمَّ إِنِّا نَسْأَلُكَ أَنْ تُحَرِّرْ الْمَسْجِدَ الأَقْصَىَ مِنْ أَيْدِي الْغَاصِبِينَ

اللَّهُمَّ اكْسِرْ قَيْدَ مَسْجِدِنَا وَأَعِدْهُ إِلَيْنَا وَإِلَىَ الْمُسْلِمِينَ وَاكْتُبْ لَنَا فِيهِ صَلاةً تَامَّةً وارْزُقْنَا الشَّهَادَةَ عَلىَ أَعْتَابِه يَارَبَّ الْعَالَمِينَ

اللَّهُمَّ أَصْلِحْ لَنَا دِينَنَا الَّذِي هُو عِصْمَةُ أَمْرِنَا وَأَصْلِحْ لَنَا دُنْيَانَا الَّتِي فِيهَا مَعَاشُنَا وَأَصْلِحْ لَنَا آخِرَتَنَا التي إِلَيْهَا مَعَادُنَا، واجْعَلِ الْحَيَاةَ زِيَادًة لَنَا فِيِ كُلِّ خَيْرٍ وَاجْعَلِ الْمَوتَ رَاحَةً لَنَا مِنْ كُلِّ شَرٍّ. اللَّهُمَّ هَيِئْ لَنَا مِنْ أَمْرِنَا رَشَدًا وَاجْعَلْ لَنَا مِنْ كُلِّ ضِيقٍ مَخْرَجًا وَمَنْ كُلِّ هَمٍّ فَرَجًا، وَمَنْ كُلِّ عُسْرٍ يُسْرًا

اللَّهُمَّ زِدْنَا وَلاَتُنْقِصْنَا وَأَعْطِنَا وَلاَتَحْرِمْنَا وَأَكْرِمْنَا وَلاتُهِنَّا وآثِرْنَا وَلاَتُؤْثِرْ عَلَيْنَا وَكُنْ مَعَنَا وَلاَتَكُنْ عَلَيْنَا وَانْصُرْنَا وَلاَ تَنْصُرْ عَلَيْنَا.

           يَارَبُّ ... أَمَرْتَنَا بِالدُّعَاءِ وَوَعَدْتَنَا بِالإِجَابَةِ.        نَدْعُوكَ كَمَا أَمَرْتَنَا فَاسْتَجِبْ لَنَا كَمَا وَعَدْتَنَا.

          Gospodaru, mi Te molimo, svjedočeći da nema drugog boga mimo Tebe, Ti si Jedini i Moćni, Ti nisi rodio niti si rođen i Tebi niko nije ravan! Allahu, nema drugog boga osim Tebe, Ti obilno daruješ, Ti si Stvoritelj nebesa i Zemlje i Tebi pripada sva Uzvišenost i Počast! Allahu, neka je salavat i selam na našeg prvaka, Muhammeda, s.a.v.s., na njegove časne supruge, majke mu'mina i na njegovu porodicu, kao što si Ti donio salavat na porodicu Ibrahimovu; Tebi pripada zahvala i slava! Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, kao što priliči Tvojoj Uzvišenosti i nenadmašnoj Moći! Allahu, Ti čuješ naše riječi, Ti vidiš naše mjesto i Tebi ništa naše nije skriveno. Upućujemo ti molbu onoga čija pleća su se Tebi ponizila i koji je prepustio sve Tebi. Obraćamo Ti se dovom poniznog i skrušenog roba. Molimo te naš Gospodaru da pomogneš našu braću i sestre u Palestini, od Tvojih i naših neprijatelja!

            Allahu, otkloni od njih i od nas nevolje i strah, pokri njihove i naše sramote, uništi njihove i naše neprijatelje i osveti se onima koji njima i nama čine nasilje i koji njih i nas ponižavaju!

            Allahu, ko bude želio islamu i muslimanima učiniti dobro, Ti to od njega primi i nagradi ga, a ko bude želio islamu i muslimanima zlo, učini da se njegovo zlo njemu vrati, neka njegove zle namjere budu uzrokom njegove propasti i uništi ga kao što si uništio Ad i Semud!

            O Ti Koji si objavio Knjigu i Koji pokrećeš oblake, uništi skupine neprijatelja, uništi Cioniste i pomozi nam protiv njih! O Allahu, izliječi i očisti srca mu'mina! Allahu, pokaži nam na neprijateljima islama veličinu Tvoje Moći, o Ti Kojeg ništa na nebesima i Zemlji ne može spriječiti!

            Allahu, Ti si Gospodar potlačenih i naš Gospodar; kome nas prepuštaš, strancu koji nas muči i neprijatelju kojem si dopustio da vlada sa nama! Ako Ti na nas nisi srdit, mi se ne brinemo i nadamo se samo Tvojoj Milosti!

            Allahu, naša braća u Gazi, od Tebe traže pomoć, pa im pomozi i oni se na Tebe oslanjaju, pa ih ne prepuštaj nikome mimo Tebe! Allahu, zaštiti ih kako Ti hoćeš i sa čime hoćeš, jer Ti možeš sve što hoćeš.             Allahu, oni su napadnuti, pa im pomozi, oni su gladni, pa ih nahrani, oni su bez odjeće, pa ih ogrni, oni su bosi, pa ih obuj, oni su bolesni, pa ih ozdravi, oni su preplašeni, pa ih učini sigurnim, oni su protjerani, pa ih zaštiti i oni su siromašni, pa im podari iz Svoje hazne!

            Allahu, Tebi pripadaju riznice nebesa i Zemlje, pa im iz njih podari i otvori im bereket nebesa i Zemlje i zaštiti ih Svojom zaštitom!

            Allahu, smiluj se bolesnicima i ranjenicima koji se nemaju čime liječiti, smiluj se gladnima i žednima, koji čak ni vode nemaju i smiluj se onima koji nemaju odjeće, u ovim zimski danima!

            Allahu! Ti si nama i njima dovoljan i na Tebe se najbolje osloniti. Allahu, molimo te da nam pomogneš da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, iz ruku okupatora, uništi okove oko Mesdžida, vrati ga muslimanima i propiši nam da u njemu upotpunimo svoj namaz!

            Allahu, uljepšaj nam naše vjerovanje, uljepšaj nam dunjaluk i ahiret i učini nam dunjalučki život ispunjen svakim dobrom, a smrt nam učini rasterećenjem od svih nedaća! Allahu, učini nas od onih koji čine dobro, podari nam iz svake nedaće izlaz, iz svake brige, rasterećenje i iz svake teškoće olakšanje! Allahu, povećaj nam, a nemoj nam umanjivati, podari nam, a ne uskrati nam, povećaj naš ugled, a nemoj nas poniziti, budi uz nas, a ne protiv nas i pomozi nas, a nemoj nam odmagati!

            Allahu! Naredio si nam dovu i obećao si da ćeš je primiti! Mi Te molimo, kao što si nam naredio, pa primi naše dove, kao što si obećao!

            Uzvišen je naš Gospodar i daleko od onoga kako ga oni predstavljaju. Neka je selam na poslanike i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova! 

29.12.2008.

Čestitka

Draga braćo i sestre muslimani, želim vam sretnu i uspješnu novu 1430. Hidžretsku godinu. Puno sreće, zdravlja i veselja. Da nam Allah dž.š. podari i ispuni sve želje koje nije prošle i da nas Inšallah uputi na pravi put.

25.12.2008.

Ebu Hamid el-Gazali:

„Drgai brate, srce je tvoje ogledalo i moraš obrisati prašinu koja se na njemu skupila. U čistom srcu zasijat će odraz nebeskih tajni.“
25.12.2008.

Muhamed s.a.w.s. reče:

Za sve postoji glacalo koje otklanja hrdu, glacalo srca jeste Zikrullah – spominjanje Allaha“
 
“Srce iskrenog vjernika hram je Božiji, samo je On prisutan u njemu!”
 
10.12.2008.

SRCE - Kao centralni organ, intelektualni, moralni i duhovni centar

Vjerojatno je svako od nas nekada nacrtao srce, možda nekome, recimo za ukras, na papiru, pijesku, kredom na ulici. „Poklonio ga nekome“, recimo možda. Svi ga imamo u našem tijelu kao centralni organ, bez kojega je životni proces nezamisliv.

Ono predstavlja dakle jedan centralni organ. Sam njegov naziv, ime, na svim jezicima odgovara pojmu centra. Iako je na zapadu srce središte osjćanja, naročito u suvremeno doba, sve tradicionalne civilizacije postavljaju u njega inteligenciju i intuiciju. Paskal još odavno reče: velike misli dolaze iz srca!

Srce jeste vitalni centar ljudskog bića, jer ono osigurava cirkulaciju krvi, bez koje naše tijelo nemože. Zato je i postalo simbol centra, a ujedno, recimo metaforično, i centar intelektualnih osobina. Tako je u Grčkoj. U Indiji je srce Bramino boravište, u kršćanskom i hrišćanskom vokabularu se kaže da srce sadrži Kraljevstvo Božje, a u divnom islamu ono je vrh intelektualnih i moralnih osobina. U islamu srcem vjerujemo, zaključujemo, rasuđujemo i odlučujemo.

Pošto je srce u centru, kod Kineza postoji podudarnost između srca i broja 5 i elementa zemlja. Ali zbog prirode, jer je ono sunce, pripisuju mu i element vatru. Jedan taoistički učitelj Liu Zou kaže da je srce i gospodar daha, što je vrlo jednostavno povezati analogijom između srčanog ritma i disanja. Plutarh kaže: Sunce širi svjetlost, srce širi dah!

Simbol srca?

 

Egipatsko, hijeroglifsko, pismo srce predstavlja vazom. Srce se dovodi i u vezu sa svetim Gralom, u kom je sakupljena krv Isa a.s.. Obrnuti trougao, koji predstavlja kalež, ili sveti gral, takođe je simbol srca. Srce je jedini organ, tj. jedini unutrašnji organ koji se u mumiji ostavljao na svome mjestu. Današnji simbol srca ima oblik kakav su mu dali kršćani upravo jer im je obrnuti trougao predstavljao njihov simbol svetog grala. U moderenije doba njegov simbol predstavlja simbol ljubavi i osjećanja.

 

Zašto se srce tako zove?

 

     Najbliži naziv i naziv koji se koristi u medicini za srce je CORD, u prijevodu znaći nešto centralno ili središnje. U našem jeziku riječ srce je nastala stapanjem dvaju riječi. SR – sredina i CE – centar. U arapskom jeziku Qalb

 

Šta je zapravo srce?

 

     Srce predstavlja jedan organ. Djeluje pod uticajem parasimpatičkog ili autonomnog nervnog sistema. Mi nemožemo kontrolisati rad srca. Građen je od mišića i predstavlja jedan specifičan poprečno – prugasti mišić i izuzetak je u svojoj vrsti. Njegova muskulatura sastoji se iz dva dijela, radne, koja ima funkciju kontrahiranja i pumpanja krvi, jer srce je pumpa za krv, kao i provodne muskulature koja ima za cilj da podraži i natjera je na kontrakciju jednim vidom električnog impulsa radnu muskulaturu. Nećemo ulaziti u detalniju građu srca. Funkcija srca je da pumpa krv kroz naše tijelo, tj. da omogući svakoj našoj ćeliji oksigen potreban za njen pravilan rad. Zato se kaže: Sunce širi svjetlost, srce širi dah! Srce u svojoj morfološkoj građi nema nervnih ćelija te nemože da misli. Rad srca je ritmičan i može se osluškivati stetoskopom pratiti elektrokardiogramom ili EKG-om i ultrazvukom, a možemo i da vidimo njegov rad na našem prsnom košu i da ga osjetimo na arterijama i venama palpacijom.

     Dakle ustanovili smo da srce nemože da razmišlja niti da bude jedan moralni i intelektualni centar jer obavlja svoju funkciju tj. opskrbljuje tijelo krvlju.

 

Kako razmišljamo srcem?

 

U islamskom predanju Qalb-srce je organ razmišljanja i duhovnog života. Tačka u kojoj se duh utiskuje u materiju. Za čovjeka suštinska oscilacija koja sve određuje. Skriveno mjesto i tajna.

Srce zapravo metaforično predstavlja jedan intelektualni, odnosno moralni centar našeg tijela. Zašto? Gledjamo to ovako. Bez srca niti jedan naš organ nebi bio u funkciji pa ni CNS, centralni nervni sistem. Kako bi onda razmišljali i donosili zaključke? Na koji način bi se razvijale naše intelektualne osobine? Dakle da nema srca nebi bilo niti našeg tijela. Zahvalimo se Allahu dž.š. na takvom divnom daru koji svako od nas nosi u svome tijelu.

Upravo iz tog razloga se u islamu pominje srce više nego razum kao intelektualni, moralni i duhovni centar. Čovjek je biće duha i materije. Srce je zapravo više materija, dok su duša i razum duhovni centri, ali da nema srca naš razum nebi funkcionirao. Svima je jasno da prestankom rada srca nastupa exitus mortus ili smrt.

Dakle srce je zapravo centar našeg cijelog tijela. Srcem vjerujemo, volimo, mislimo, zato molimo Allaha da nam u naša srca ugradi što više imana, sabura, podari sve ono što naša srca žele i izvede nas na pravi put. Amin!

10.12.2008.

Pravo na džuma namaz onima koji idu u školu

Džuma namaz (arapski: جمعة ), muslimanska je molitva petkom. Isključivo se obavlja u džematu, i to umjesto podne namaza. Vjerska je obaveza klanjati džuma namaz svim vjernicima muškarcima koji uz to moraju ispuniti slijedeće uvjete: da su slobodni (da nisu robovi ili zarobljenici), da su u svom gradu, da su zdravi, da su sigurni od napada, da nisu slijepi ili slabovidni i da su sposobni hodati. Za vjernike, džuma namaz ima ogroman značaj. Sam značaj petka kao dana u islamskom svijetu je ogroman.

Džuma namaz počinje u isto vrijeme kada bi počeo podne namaz. Sa ovim se slažu svi veći islamski pravci. Bosanskohercegovačka ulema je u skladu sa šerijatom odlučila da se džuma namaz u svim džamijama klanja u unaprijed dogovorenom terminu i to u 12:00 sati po zimskom ili 13:00 sati po ljetnom računanju vremena.

 

Kao vjerska obaveza ujedno je i neizostavna. U našoj zemlji je za takve, neizostavne, vjerske obaveze zakon naložio da se u obrazovnim ustanovama obezbijedi vrijeme za obavljanje neodložnih vjerskih obaveza učenika i radnog osoblja.

 

U ZAKONU O SREDNJOJ ŠKOLI koji je donijela Skupšitna ZDK na osnovu člana 37., tačka h, Ustava ZDK, na XVII sjednici održanoj 23.04.2004. godine stoji:

 

STAV III - Obrazovno odgojni rad srednje škole

 

Član 30.

 

Školska godine traje od 1. septembra do 31. avgusta naredne kalendarske godine.
Nastava se ostvaruje po polugodištima i traje 37 radnih sedmica, s tim da nastavnici programske sadržaje realizuju u okviru 35 nastavnih sedmica.
Nastava u završnom razredu srednje škole traje 32 radne sedmice, s tim da se programski sadržaji realizuju u okviru 30 nastavnih sedmica.
Razlika u broju sedmica koristi se za realizaciju posebnih programskih sadržaja, obilježavanje državnih i vjerskih praznika, kulturnu i sportsku djelatnost škole, planiranih godišnjim programom rada i kalendarom u razrednoj knjizi.
Nastava u prvom polugodištu počinje prvog ponedjeljka u septembru.
Zimski odmor za učenike traje tri sedmice, nakon završetka prvog polugodišta, a ljetni odmor traje od završetka drugog polugodišta do početka naredne školske godine.
Srednja škola može, radi obilježavanja vjerskih praznika, odrediti da se dio zimskog odmora za učenike koristi u toku prvog ili drugog polugodišta.
Srednja škola će prilikom utvrđivanja rasporeda sati obezbijediti obavljanje neodložnih vjerskih obaveza učenika i nastavnika.

Srednja škola organizira nastavni proces, u pravilu, u petodnevnoj radnoj sedmici.

U ZAKONU O OSNOVNOJ ŠKOLI koji je donijela Skupšitna ZDK na osnovu člana 37., tačka h, Ustava ZDK, na XVII sjednici održanoj 23.04.2004. godine stoji:

 

STAV III - Obrazovno odgojni rad srednje škole

 

Član 31.

Zimski odmor za učenike redovne i specijalne osnovne škole traje tri sedmice, a ljetni odmor od završetka drugog polugodišta do početka nove školske godine.
Zimski odmor koristi se nakon završetka prvog polugodišta.
Ministarstvo može odobriti, zavisno od klimatskih ili drugih uvjeta, produžetak zimskog odmora, a najduže jednu radnu sedmicu, s tim da u toku školske godine bude ostvaren godišnji fond nastavnih sati predviđen nastavnim planom i programom i realizirani programski sadržaji.
Osnovna škola može, radi obilježavanja vjerskih praznika, odrediti da se dio zimskog odmora za učenike koristi u toku prvog ili drugog polugodišta.
Osnovna škola će prilikom utvrđivanja rasporeda sati obezbijediti  obavljanje neodložnih vjerskih obaveza učenika i nastavnika.

 

U ovim članovima ZAKONA O SREDNJEM i ZAKONA O OSNOVNOM OBRAZOVNANJU dakle jasno stoji da škola u slkadu sa rasporedom je obavezna obezbijediti vrijeme za obavljanje neodložnih vjerskih obaveza učenika i nastavnika.

 

 

U OKVIRNOM ZAKONU O OSNOVNOM I SREDNJEM OBRAZOVANJU U BOSNI I HERCEGOVINI (Sl. Novine BiH br. 18/03) stoji sljedeće:

 

STAV II Načela u obrazovanju

3. Unapređenje poštivanja ljudskih prava

 

Član 9.

 

Škola ce unapređivati i štititi vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga.

Imajući na umu različitost ubjeđenja/vjerovanja u BiH, učenici će pohađati casove vjeronauke samo ako su u skladu s njihovim ubjeđenjem ili ubjeđenjima njihovih roditelja.

Škola ne može preduzimati bilo kakve mjere i aktivnosti kojima bi se ograničavala sloboda izražavanja sopstvenih i upoznavanja drugih i drugacijih vjerskih uvjerenja.

Učenici koji ne žele pohađati vjeronauku neće ni na koji način biti dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge učenike.

       

Iz ovoga se vidi kako škola svojim obavezama i aktivnostima nesmije poduzimati bilo kakve mjere i aktivnosti kojima bi se ograničila sloboda izražavanja sopstvenih, u koje spada i neizostavna džuma, vjerskih obaveza i uvjerenja.

       

Na osnovu predočenog se jasno vidi da svi učenici i uposlenici ustanova osnovnog i srednjeg obrazovanja, islamske vjeroispovijesti, imaju šerijatskopravnu obavezu da prisustvuju džuma namazu, a ujedno i zakonsko pokriće za već navedeni postupak.

08.12.2008.

Rasim Delić u Hagu širi islam

Ovaj članak sam pronašao na jednom od blogova pa sami prosudite, da li je provokacija ili zanimljivost.


Stariji postovi

Nauka - Vjera - Život
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Uvodna riječ
Prije svega, dobro došli. Nadam se da cete na ovom blogu pronaci sve ono sto vas zanima i sve ono sto vam je potrebno za potpunu spoznaju nase vjere. Pored ovog bloga preporucio bih vam i www.islamica.blogger.ba kao i www.start.com.ba i www.nunproduction.com.ba. Zelim vam ugodan boravak i naravno dođite ponovo, jer ovaj blog je tu radi vas.

Čestitke i napomene i sl.
Jok čestitke!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
54106

Powered by Blogger.ba